Najmoćniji stanovnik šume.

Knjiga „Tragom medvjeda“ moja je priča o jednom od najfascinantnijih bića s kojim dijelimo planet Zemlju. Medvjedi, svih osam vrsta koji žive na svim kontinentima osim Australije i Antarktike, imaju vrlo osebujne načine i stilove preživljavanja. Svaka vrsta za sebe. Smeđi medvjed je uz crnog najraširenija vrsta diljem sjeverne hemisfere. Ovisno o tipu staništa i načinu prehrane i unutar same vrste postoje velike različitosti. Ne samo u veličini. Oni koji žive na hladnim područjima pa i na samom Arktiku spavaju zimi i do šest mjeseci dok medvjedi koji, primjerice, žive u blizini mora podno Velebita uopće ne spavaju tijekom zime. I tako dolazimo do našeg smeđeg medvjeda.

          Osobno sam, čak i na neki čudan intiman način, vezan uz njih iz više razloga. Jedan od njih je medvjeđi karakter. Toliko je različit od jedinke do jedinke, a to sam postao svjestan već tijekom mog upoznavanja s medvjedima u Kuterevu. Nikad nisam htio antropologizirati medvjede, ali kad sam i u divljini spoznao tu različitost sada se slobodno mogu usuditi reći da se mogu povući poveznice između ljudi i medvjeda, barem u karakternom smislu. Ne samo da se pojedinačno razlikuju nego je velika razlika i u ponašanju ovisno o starosnoj dobi. Oni mladi, baš poput teenager-a u svijetu ljudi, su pomalo blesavi, nesmotreni i još uvijek nedovoljno zreli za život u svijetu odraslih. Stariji su pak mudriji, oprezniji i iskusniji. Baš kao i mi, svaki sa svojom karakternom crtom uz to.

          Igrajući se s medvjedićem starim svega deset mjeseci shvatio sam koliku golemu snagu oni posjeduju. Upravo snaga ih stavlja na tron apsolutnog vladara staništa u kojem žive. Naravno, u kombinaciji sa zastrašujućim kanđama i moćnim očnjacima. Medvjedu njegova snaga uvelike olakšava život u surovom svijetu divljine. Ona naravno određuje i odnose unutar medvjeđe zajednice koji se svode na jedno vrlo jednostavno pravilo. Onaj koji je jači je uvijek u prednosti. Bilo da se radi o pristupu hrani ili pravu na parenje.

          Medvjed je kao najmoćniji stanovnik šume naučio da se stvari odvijaju onako kako je on to zamislio. Po tom pitanju je vrlo tvrdoglav. U isto vrijeme i izrazito inteligentan. S tim osobinama koje posjeduje najčešće ostvari ono što je naumio. Sve dok mu se na putu ne pojavi čovjek. Odnos medvjeda i ljudi je diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, vrlo turbulentan. Od plišanih medvjedića, raznih crtića ili dječjih slikovnica gdje je medvjed glavna zvijezda do ubijanja, uništavanja staništa i sve većeg zadiranja čovjeka u prirodu rekao bih da mi ljudi idemo iz krajnosti u krajnost. Jednostavno na mnoštvo načina utječemo na njihov život, a medvjed samo želi svoj život proživjeti mirno. Baš kao i mi.