Priroda nam daje život.
Ova knjiga moj je skromni pokušaj istraživanja i bilježenja fotoaparatom i perom prirode i čovjeka koji s njom još uvijek živi u relativno uskoj povezanosti. O prirodi smo oduvijek bili ovisni. Ona nam daje hranu, vodu, zrak i na kraju krajeva – život. Ona nas stavlja i na kušnju stvarajući uvjete koji ponekad nisu po našoj volji. No, nedaće koje nam priređuje Priroda ništa su u usporedbi s onim što mi priređujemo njoj i u konačnici sami sebi. Mi ljudi jedina smo vrsta na planetu Zemlji koja nije svakodnevno posvećena isključivo preživljavanju i razmnožavanju. Mi imamo puno više vremena koje koristimo za zabavu. A zabava ima svoju cijenu. Svijet u kojemu danas živimo otišao je u daleku krajnost. Konzumerizam je uzeo toliko maha da više nismo niti svjesni koliko skromnije možemo živjeti. Tu mislim na tzv. zapadni svijet kojemu pripadamo i mi Hrvati. Trošenje novca na nevažne stvari postao nam je stil življenja kojega potiču raznorazne komercijalne televizijske kuće i žuti tisak koji preplavljuje kioske. Mi kupujemo skupe automobile i jahte, odlazimo navečer u diskoteke i pokušavamo izgledati poput lica koja nas nasmiješena gledaju s naslovnica raznih tiskovina, a koja uopće ne poznajemo. Čiste i esencijalne stvari običnog preživljavanja poput hrane i vode postale su toliko dostupne da o njima niti ne razmišljamo kao o blagodati. A kad imamo osigurano preživljavanje, tražimo više od toga. I što više imamo, više želimo. Na koncu, gdje nas vodi taj konzumerizam? Potrošnjom trošimo resurse. Iskorištavamo prirodu sve više kako bismo što više imali. Pregrađujemo i trajno uništavamo rijeke za još malo električne energije koje nam ustvari ne treba toliko. Zagrijavamo planet ispuštanjem prevelikih emisija stakleničkih plinova u atmosferu. Time mijenjamo klimu o kojoj smo previše ovisni. Nismo niti svjesni koliko. Što je konzumerizam na „višem stupnju razvoja“, to više hrane trebamo. I više je na kraju bacamo, jer ju ne cijenimo. Masovna potrošnja i masovna proizvodnja hrane kao posljedicu imaju neprirodne proizvode. Oni, uz jurnjavu za materijalnim koja kod nas izaziva stres, kod ljudi izazivaju sve više bolesti. A bolest je nesreća. I što će nam sve te materijalne stvari za kojima cijeli život jurimo kada se na kraju zbog njih sve više razbolijevamo?
Sve više ljudi zarobljeno je u betonskim okovima velikih gradova. Oni nas vode u jednoličnost. Jednoličnost u smislu da su ljudi praktično jedina živa bića koje primjećuju. Ne primjećuju čak niti pjev ptica u gradskim parkovima dok zaokupljeni „brigama“ modernog doba prolaze kroz njih. Odlazak u prirodu sve je rjeđi. Nažalost, i njihova djeca nastavljaju stopama svojih roditelja i prirodu sve manje poznaju, a time ju i sve manje cijene. Ne pada nam na um da smo mi u suštini prirodna bića i da još uvijek u sebi imamo prirodu. Djeca su pravi dokaz toga. U svojoj najmlađoj dobi pokazuju da priroda nije nestala iz nas. Obožavaju i nju i životinje koje u njoj žive, a takva su dok ne upadnu u sustav koji ih pomalo odvlači u svijet koji još uvijek nije zapisan u njihovoj genskoj karti. I baš iz svih tih razloga htio bih ovom knjigom pokazati koliko je priroda veličanstvena. Upravo njena raznolikost njena je najveća vrijednost. I vuk koji se skriva u šumi, i zmija na kamenu, i dupin u moru stvorenja su bez kojih ne mogu zamisliti život na ovom planetu. Čovjek je našao svoje mjesto uz njih.
